уторак, 12. август 2014.

Zov prirode

U vremenu kada smo svi "drogirani brzinom" zaboravljamo na sebe.
Priroda je još uvek oko nas ali mi je zapostavljamo. Imam sreću pa sam odrasla ali još uvek živim u ruralnoj sredini. U svojoj bašti imam sve što poželim i sve što mi treba. Ništa se ne tretira herbicidima, pesticidima...
Organic proizvodnja za lične potrebe. Tu se nađe i po koja patka, kokoška, jagnje... tu su i pulinka moja omiljena kera Gara i njeno mladunče Mica. 

Prednost života na selu jeste sto imate baštu pa lepo veće količine voća i povrća možete da pretvorite u zimnicu.
A svi vi koji ste u zgradama, na Vaše terase po saksiju od svakog povrća i da vidite. Odlična ideja za uređenje modernih kuhinja, začinsko bilje u saksijama držite u kuhinji....bezbroj ideja na internetu. Ili za potrebe zimnice kod bake na selo. :)
i dok pišem ovaj post, moj mačak mi ne dozvoljava da kucam, uporno se mota oko mene, prede vrlo glasno, traži pažnju i smanjujemi brzinu. Pauza prilikom pisanja posta je bilo.... Mačak sada spava. 

Post završavam... i probajte kada se ujutru probudite da bar sat i po ne proveravate mailove, fb profile i ostale društvene gluposti. Potražite društvo oko sebe, gledajte bar 5 minuta voljenu osobu kako spava. Gledajte drveće na putu do posla, zalijte cveće na terasi. Odmorite mozak, prestanite da budete robovi nametnute tehnologije i potrošačkog društva. Nisam roditelj ali jednog dana ću biti, želim to iskreno. Zamislite decu u svim tim tehnologijama i zračenjima zaboraviće i izbledeće im onaj gen koji kaže da je čovek deo prirode.... da čovek hoda, trči, voli, smeje se i raduje, uživa na kiši, peca ribu, bavi se sportom, istražuje prirodu, skuplja lekovito bilje..... diše punim plućima.... 
Usporite kada prolazite kroz Vaš život!
/na fotografiji se nalazi krokodil kojeg je moj suprug napravio 
od friško pokošene trave u našoj bašti :)
 to se zove priroda!/